Novosti

Projekt istraživanja i kartiranja saproksilnih kornjaša Parka prirode Biokovo koji je započeo 2018. godine u suradnji s Udrugom Hyla nastavlja se i ove godine.

Kornjaši su slabo istraživana skupina u Hrvatskoj i većina podataka iz literature starija je od 50 godina. Zbog toga su ovakva istraživanja od iznimnog značaja, jer su već tijekom protekle dvije godine prikupljeni novi nalazi za 230 vrsta kornjaša! Saproksilni kornjaši barem dijelom svog životnog ciklusa ovise o mrtvom i umirućem drvetu, a staništa im nestaju zbog suvremenog načina gospodarenja šumama gdje se veoma malo stabala ostavlja prirodnim procesima razgradnje. Zbog toga su mnogi saproksilni kornjaši ugroženi te se nalaze na crvenim popisima ugroženih vrsta. Na Biokovu zbog teškog terena stabla u šumama prirodno umiru te predstavljaju oazu bioraznolikosti za vrste koje žive na takvim staništima. 

Udruga Hyla je do sada zabilježila vrste značajne za Europsku Uniju: alpinsku strizibubu, četveropjegu cvilidretu, veliku hrastovu strizibubu, jelenka i mirišljavog samotara. Također su zabilježene i mnoge zanimljive vrste koje nemaju formalnu zaštitu, a nedostaje podataka za njih ili su već evaluirane kao ugrožene, primjerice iz porodice klišnjaka (Elateridae). Tako su vrste Brachygonus megerlei i Crepidophorus mutilatus u europskom crvenom popisu saproksilnih kornjaša procijenjene kao gotovo ugrožene (NT, Near threatened). Obje vrste se razvijaju u dupljama stabala u finom sloju humusa koji nastaje polaganom razgradnjom unutrašnjosti drveta. Za vrstu Crepidophorus mutilatus Biokovo je tek drugi noviji nalaz za Hrvatsku, a prvi je put zabilježena 1878. za područje planina Ivančice i Kalnika u Hrvatskom Zagorju. 

Anostirus dalmatinus i Dima dalmatina vrste su prvi put opisane za znanost temeljem nalaza iz Hrvatske, no do danas jako malo znamo o njima. Vrsta Anostirus dalmatinus prisutna je samo u Hrvatskoj i dijelu Bosne i Hercegovine. Nakon što je posljednji put zabilježena 1955. godine u Hrvatskoj, u lipnju 2019. godine zabilježena je u sklopu navedenog istraživanja na sedam lokaliteta na vršnoj zoni Biokova. Dima dalmatina je za znanost opisana 1844. prema uzorku iz Omiša, a prisutna je u mediteranskom dijelu Hrvatske, dijelu Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Posljednji put je za Hrvatsku zabilježena 2001. na području Zaostroga, a u sklopu ovog istraživanja nekoliko jedinki pronađeno je na vršnoj zoni Biokova na nekoliko lokaliteta. 

S obzirom na rezultate istraživanja protekle dvije godine, i ove godine očekujemo nova iznenađenja iz svijeta kornjaša na našem jedinstvenom Biokovu!