VAŽNA OBAVIJEST: Park prirode Biokovo je službeno otvoren za posjećivanje! Ulaznice se mogu kupiti isključivo online putem web stranice Parka.

Poučne staze

Uz lagani hod, naučite ponešto o Biokovu

Poučna geološka staza pod Vilovikom

Poučna geološka staza pod Vilovikom počinje na 9. km biokovske ceste, između Lemešinih dolaca i Jakičuše. Staza je lagana i označena je planinarskom markacijom, a njen obilazak laganim hodom traje oko pola sata.

Pozivna poučna ploča nalazi se na samoj biokovskoj cesti dok su još dvije poučne ploče postavljene duž staze i objašnjavaju postanak vapnenca i geomorfoloških fenomena Biokova.

Vapnenac, razlomljen i izdignut iznad površine mora, izložen je procesima trošenja i erozije, poznatim kao okršavanje. Dugotrajnim okršavanjem stvara se poseban površinski i podzemni reljef, koji se naziva krš. Neki od tipicnih površinskih krških oblika koji se mogu vidjeti na Poucnoj geološkoj stazi su škrape i kamenice.

Kada bismo se vratili 160 milijuna godina u geološku prošlost, u razdoblje Jura, umjesto na tvrdu kamenu ploču vapnenca do koje nas vodi Poučna geološka staza, zagazili bismo u rahli pijesak plitkog toplog mora u kojem su živjeli brojni danas izumrli organizmi. Ostaci njihovih ljuštura, izgrađenih od minerala kalcita i aragonita, stvarali su nakon uginuća organizama talog na dnu.

Preuzimanje prospekta u PDF-u

Poučna staza Putovima drevne Berulije

Poučna staza "Putovima drevne Berulije", zasada u dužini od 2.7 km, vodi od Prezentacijskog centra Parka prirode Biokovo "Brela Gornja" u Subotišću do crkve Sv. Nikole. Kroz devet poučnih tabli prikazan je život stare Berulije i njenih stanovnika. Riječju i slikom ispričane su priče o crkvi Gospe od zdravlja iz 17 stoljeća - zaštićenom kulturnom dobru, Tomaševom guvnu na kojem se vršilo žito, Gorčini - lokalitetu poznatom bademu gorčici i višnji maraski, Klešićima - starom naselju na kamenim liticama, bunaru Vodice - vrelu „žive vode“, vidikovcu Mrkore - lokalitetu na stijenama posebne strukture i boje, Dubravi - danas obrasloj gustom borovom šumom gdje su se nekada nalazili plodni vinogradi i nasadi višnje maraske te crkvi sv. Nikole – evidentiranom kulturnom dobru iz 13. stoljeća. Staza je lagana, a za njen obilazak potrebno je oko sat vremena.

Poučna staza Kaoci

Staza je duga oko 8 km i vodi do predjela Kaoci, posebno važnog područja šumske vegetacije, na kojem se nalazi amfiteatar s tri očuvana i obnovljena bunara, opremljena i uređena odmorišta za posjetitelje te obnovljena šumarska kuća u kojoj je edukacijsko-informacijski centar do kojega se dolazi blagim usponom laganom šetnjom u trajanju oko dva sata. Duž staze na interpretacijskim pločama predstavljene su temeljne vrijednosti Parka prirode Biokovo – geografija, geologija, osebujan biljni i životinjski svijet i kulturna baština. Posebno su izdvojene i obrađene šume svojstvene ovom području i šumarstvo u Hrvatskoj te povijest Općine Zagvozd. Uz ovu polaznu ploču smještena je i ulazna nadzorna postaja, a duž staze planirana su odmorišta za posjetitelje. Staza je osmišljena i uređena u sklopu ForestEye (Protection of Nature and Environment from Forest Fires) provedenog radi poboljšanja kvalitete života u pograničnom području Splitsko-dalmatinske županije i Hercegbosanske županije, smanjenjem šteta/rizika od prirodnih katastrofa izazvanih šumskim požarima te povećanjem socijalne kohezije u lokalnim zajednicama kroz zajedničke akcije i podizanjem svijesti kampanjama za zaštitu i očuvanje okoliša i poticanjem održivog korištenja prirodnih resursa. U okviru projekta uspostavljen je prekogranični protupožarni interventni tim i kreiran akcijski plan te su uspostavljeni edukacijsko-informacijski centri i edukativno rekreativne staze kao što je ova koja vodi do Kaoca. Također je provedeno više aktivnosti sa svrhom edukacije i podizanja svijesti te promicanja ponašanja koja dovode do sprečavanja prirodnih rizika, čime se pridonosi zaštiti okoliša i biološke raznolikosti. Projekt je financirala Europska unija i realiziran je u sklopu IPA prekograničnog programa HR-BiH, a projektni partneri su Hrvatske šume, Hercegbosanske šume, Hercegbosanska županija – Ministarstvo znanosti, prosvjete, kulture i športa, IRMO – Institut za razvoj i međunarodne odnose sa suradnicima Javnom ustanovom Park prirode Biokovo i Ministarstvom unutarnjih poslova Hercegbosanske županije.

Poučna povijesna staza Topnički put

Poučna povijesna staza Topnički put vodi od prijevoja Staza (897 metara nad morem) do obronaka vrha Supin (1033 metra nad morem) na kojoj se nalaze topnička i mitraljeska gnijezda, rovovi te ostatci gustirni i baraka koji su korišteni kao utvrde u Prvom svjetskom ratu za obranu od napada sila Antante. Staza je lagana, dužine oko 1,5 kilometar te je za njezin obilazak potrebno oko jedan sat pješačenja. Na pet poučnih ploča duž staze možete se upoznati s povijesnim značenjem crkve Sv. Ilije, života u rovu, sarajevskog atentata, Topničkog puta, Prvog svjetskog rata i Rodićeve ceste.

Za vrijeme Austro-Ugarske, u jeku Prvoga svjetskog rata, najvjerojatnije u prvoj polovici 1916. godine, na širem području prijevoja Staza (897 m n.m.) na Biokovu, iznad Podgore, izgrađeno je više vojnih utvrđenih položaja: pješački (Sutvid, Stazice, Dubrava, Guvno) i topnički (Supin). Ti vojni položaji izgrađeni su zbog zaštite od mogućih napada – invazije s mora. Topnički put izgrađen je istočno od prijevoja Staza, uz cestu prema Saranču prije uzvisine Supin. U sklopu njega nalazi se kolni put dužine 1500 metara i širine 2 – 3 m, položaji za topove na vrhu biokovske padine, mitraljeska uporišta, ostaci kamene kućice, gustirne, kao i obrambeni pješački rovovi.

Poučna geološka staza Makar - Vošac

Planinarska staza Makar – Vošac jedna je od najposjećenijih u Parku prirode Biokovo.

Ljudima kojima geologija i geografija nisu bliske geološko je vrijeme najčudnija, često nevjerojatna i neshvatljiva dimenzija. Međutim, geološka povijest ili starost Zemlje od oko 4,6 milijarde godina

opće je prihvaćena. U našem slučaju, kad u PP Biokovo stojimo, na primjer, na Stazi kod crkvice Sv. Ilije, na slojevitim vapnencima srednje jure, stojimo na stijenama starima oko 174 do 172 milijuna godina, najstarijima na površini Parka. Zemlja je do tog doba već bila prošla više od 96 posto vremena svoje povijesti. Tada su Zemljom „vladali“ dinosauri i još nije bilo ni Atlantskoga oceana. Karbonatni pijesak i muljevi iz kojih su nastale spomenute stijene u današnjemu Biokovu taložili su se tada oko

20. paralele sjeverne geografske širine, u plićacima toploga suptropskog mora – praoceana kojeg geolozi zovu Tetis (Tethys) ocean. „Prabiokovsko“ područje otada je prošlo put od spomenute 20. paralele do neznatno iznad 43. paralele sjeverne širine, dug više od 1650 kilometara. Premda se radi o razmjerno velikoj udaljenosti, ipak valja imati na umu da se je to događalo u golemome razdoblju od oko 172 milijuna godina! „Putovanje“ ne samo Biokova nego i cijeloga europskoga kontinenta prema sjeveru posljedica je kretanja tektonskih ploča litosfere u kojemu je Afrička ploča, u najvećem tijeku toga vremena, pritiskala, a i danas pritišće Europsku ploču.

Temeljne skupine stijena od kojih je izgrađena Zemljina kora su magmatske, metamorfne i sedimentne stijene. Od magmatskih stijena ili magmatita najpoznatiji su granitI i bazalti. Krški Dinaridi najvećim dijelom (više od 95 % volumena) izgrađeni su od karbonatnih stijena. One su nastale uglavnom od karbonatnih muljeva i pijesaka koji su se taložili u plitkome moru, gdje su nakupljale velike debljine tih naslaga.

Biokovo je izgrađeno isključivo od sedimentnih stijena i naslaga. Razlikuju se dvije skupine – karbonatne i klastične. Od karbonatnih više od 90 % su vapnenci, rijetko i dolomiti. Klastične stijene su Fliš, ledenjačke naslage i recentni sipari. Klastičnima pripadaju i vapnenačke breče i konglomerati, ali s obzirom na to da su izgrađene od ulomaka i oblutaka vapnenaca i dolomita.

Francuska cesta poviše Brela

Cesta se gradila 1810.-1811. godine, prema projektu Frane Zavorea koji je još 1787. napravio plan cestovne mreže u Dalmaciji, ali nikad nije bila dovršena. Građena je, bolje reći položena, na strmini Biokova, između 357.41 i 443.73 metara nadmorske visine. Uspon ne prelazi 6 %, što ju je trebalo činiti veoma ugodnom za vožnju zaprežnih kola, jahanje i hodanje.

„Francuska cesta“ predstavlja iznimni graditeljski doprinos u cestogradnji s početka 19. stoljeća. Nije nikad bila dovršena, pa je moguće rekonstruirati sve faze njezine gradnje – od uspostave operativne rampe kojom se pristupalo trasi, do gradnje suhozidnih podzida i pokosa, bankina s jedne ili obje strane ceste, stratifikacije cestovnog postroja od krupnog kamena i s dvostrukim slojem šljunka različite gradacije. Moguće je zamisliti rad specijaliziranih i priučenih graditelja koji su istodobno, na više mjesta, s obje strane ceste, polagali njezinu trasu, negdje samo do „kalupa” koji je koji put oblikovan podzidom s jedne i zasjekom u stijenu s druge strane, ili s podzidima s obje strane ceste, gdje je trebalo nasuti kamen i šljunak.