HR | EN
Stadoh na povišeno mjesto i doživjeh milinu radosti.
Dr. fra Jure Radić

Opisana nova vrsta štipavca za Biokovo - Biokovski štipavac (Euscorpius biokovensis)

U specijaliziranom časopisu za štipavce ili škorpione Euscorpius nedavno je objavljen znanstveni rad autora Gioele Tropea i Romana Ozimeca, talijanskog i hrvatskog, stručnjaka za paučnjake u kojem je opisana nova vrsta štipavca – biokovski štipavac (Euscorpius biokovensis Tropea & Ozimec, 2020). Rezultat je to njihove višegodišnje suradnje kao i dugogodišnje suradnje Romana Ozimeca (ADIPA) sa Javnom ustanovom „Park prirode Biokovo“ u sklopu projekta monitoringa odabranih NATURA i ostalih važnijih speleoloških objekata u Parku.

Nova vrsta opisana je iz špilje Drinova 2 koja se nalazi na području Parka prirode Biokovo u Brelima Gornjim i od prije je poznata kao paleontološko nalazište špiljskog medvjeda. Nađena je u čak 25 biokovskih špilja i jama, uz samo jedan vanjski nalaz duboko ukopan u stijenama na Biokovu. Radi se o vrsti koja nema značajnije prilagodbe na špiljska staništa, ali često i rado obitava u špiljama i jamama.

 

Biokovski štipavac je srednje velika vrsta roda Euscorpius, duljine tijela 3-4 cm, svijetle boje, obično smeđe-crvenkaste. U odnosu na druge vrste ovog roda, upadljivo je izduljenog tijela i ekstremiteta, po čemu sliči na srodnu endemičnu vrstu Fetovog štipavca (Euscorpius feti Tropea, 2013) opisanu 2013. godine s otoka Korčula. Od kojeg se razlikuje samo po stručnjacima prepoznatljivim morfološkim karakteristikama. Ima osobito dugačak rep s otrovnom bodljom, kao i ostali predstavnici roda, ali ne predstavlja veću opasnost za ljude, od recimo ose. Predator je, kao i svi drugi štipavci, plijen su mu drugi špiljski stanovnici, kao npr. dalmatinski špiljski konjic, što je foto-dokumentirano u Kukor špilji u Bastu.

 

Za sada utvrđeni areal obuhvaća primarno Biokovo, ali je nađen i na Omiškoj Dinari i Mosoru, Pelješcu i otoku Korčula te u Bosni i Hercegovini, u špiljama općine Ravno te kod Konjica. Nađen je u špiljama uz more, pa sve do gotovo 1600 m nad morem, ali većinom na višim nadmorskim pozicijama. Za pretpostaviti je da vrsta dolazi i na masivu Rilića, sve do delte Neretve, pa preko masiva Male i Velike Žabe, barem do Grebaca iznad Dubrovačkog primorja, a možda i do Orjena u Crnoj Gori. Potrebno je još utvrditi sjevernu i zapadnu granicu areala te provjeriti i otoke Hvar i Brač.

 

Opisom biokovskog štipavca, fauna štipavaca Hrvatske broji sad čak 10 vrsta, što zasigurno nije konačni broj. Rodovi Euscorpius i Alpiscorpius kriju još za znanost neopisanih, endemičnih vrsta štipavaca na našem području. Ovi čudesni živi fosili i prvi kopneni organizmi, kao dokaz drevne prilagodbe na nepovoljnu klimu i proto-atmosferu Zemlju, reflektiraju ultraljubičasto (UV) zračenje.

 

Foto: R. Ozimec

 

Izvorni znanstveni rad možete preuzeti na linku: https://mds.marshall.edu/euscorpius/vol2020/iss308/1/